Hamović: Samo dobra knjiga može stvoriti kritičku misao

Sve naše knjige koje smo objavili do sada služile su da se stvori jedna vrsta superiornog duha koji tumači na ispravan način atmosferu u kojoj živimo i da nas povezuje sa drugim ljudima, ujedinjujući iskustvo koje je zapisano u tim knjigama – kaže Zoran Hamović, vlasnik izdavačke kuće Clio, počasnog gosta Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga koji počinje večeras u 18 časova.

Izdavačko preduzeće „Clio“ i Ambasada Kanade priredili su nedavno „Dane Kanade“ u Herceg Novom. Bila je to prilika da se upoznamo sa djelom „Vek kanadskog filma“ Džordža Melnika, te da s vlasnikom jedne od najuglednijih izdavačkih kuća u Srbiji, ali i regionu IP „Clio“ Zoranom Hamovićem razgovaroma o njihovoj produkciji i promovisanom djelu.

Susreti su blago sajmova

Na Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja izdavačka kuća „Clio“ je počasni gost, te će 9. i 10. maja, predstaviti goste Stefana Čapailikua i Blanku Čehovu, i njihova djela. Epitet počasnog gosta prija, kako ističe Hamović, jer je jedna vrsta priznanja 30 godina dugom radu njegove izdavačke kuće. Sajmove doživljava kao priliku da se ljudi susretnu i ističe da je baš susret, zapravo suštinsko blago sajmova, a ne štandovi i knjige, budući da se knjige mogu naći i u knjižarama.

– Pitanje identiteta je važno pitanje za svaku naciju i o tome piše Melnik, autor studije „Vek kanadskog filma“. Sam film je možda jedan od najznačajnijih podsticaja za ono što mi najčešće zovemo imidžom jedne nacije. Kada govorimo o identitetu, uglavnom govorimo o tome šta mi svi mislimo, a kada govorimo o imidžu, uvijek govorimo o tome kako nas drugi vide ili kako bismo mi željeli da nas vide. U jednoj euforičnoj situaciji, čitave nacije i države željele su da mijenjaju svoj imidž i u tu svrhu su upotrebljavali i zloupotrebljavali umjetnike i umjetnost. Iz rečenog proizlazi da ono što je knjiga, u doslovnom smislu mijenja svijet. Taj svijet mogu biti i male grupe, kao što i jesu, one koje čitaju, ali i ne samo one, već i grupe koje razaznaju to što čitaju i koje iz toga mogu da izvuku neku korist za svoj i život svoje okoline. Zato kažemo i danas, ne opraštajući se od čitanja, da je to jedan od veličanstvenih zadataka za one koji pretenduju da uređuju budućnost. U tom kontekstu je Izdavačka kuća „Clio“ društveno angažovano preduzeće, a sa Kanadom u ovom konkretnom slučaju, razmjenjujemo vrijednosti i ponašamo se kao dobri partneri i to je ono što krasi našu saradnju sa Ambasadom Kanade punih 20 godina – kaže Hamović.

Kada je riječ o izazovima pred kojima se izdavač nalazi u vremenu nenaklonjenom knjizi, objašnjava da kada se govori o izdavaštvu i problemima sa kojima se susreće, postoje dvije opcije. Jedna je da se žale i da govore o tome šta ne valja, i druga, šta je moguće ne samo popraviti, već kako onim što imaju ozbiljno raspolagati.

– Mogu, na primjer, da kažem u nekoliko rečenica da je situacija strašna, da nema dovoljno čitalaca, da niko ne dolazi na promocije, da mi ne možemo da se pomirimo sa činjenicom da nas neko potkrada, ili kao jedan od oblika nelojalne konkurencije da nas fotokopiraju ili skeniraju, tako da možemo reći da radimo za džabe. I ogroman posao nas i naših saradnika dolazi u neku vrstu iskušenja. Ali, sa druge strane, imate i ono kada neko kaže da ide lako. Čim ide lako, onda znači da ide nizbrdo. Dakle, normalno je da se mučimo dok stvarmo vrijednosti u društvu koje te vrijednosti ignoriše. Mi ne objavljujemo knjige za one koji odlaze, iako su nam i oni dragi, već je naša uloga poput trske sa svilenom bubom, da je prenesemo s jednog mjesta na drugo i da proizvodimo svilu i na drugom jeziku. I mi to radimo svjesni svih gubitaka, za samo jedan taj mali dobitak koji mogu prepoznati malene družine i kolektivi, zato što smo uvjereni da smo na dobrom putu – ocijenio je Hamović.

Sve su to razlozi zbog kojih, kako pojašnjava, „Clio“ neće u ovoj godini obilježavati jubilej, već će samo podsjetiti na svoje postojanje. Ukazuje i na to da preduzeće postoji 33 godine, ali da su tek tri godine nakon osnivanja objavili prvu knjigu, jer je ovo vrijeme podrazumijevalo ozbiljnu pripremu za posao koji tek treba da obavljaju.

Hamović je podsjetio da su knjige koje su objavili do sada, uglavnom vezane za univerzitet i akademsku javnost, odnosno za one koji tumače ili proizvode našu stvarnost.

– Djelimično je tačno da na promocijama nema mnogo ljudi. Nema ih na našim promocijama. A ako se malo podsjetite, ko ima ogroman broj onih koji dođu, vi vidite da je proizvodnja blata umjesto zlata, mnogo efikasnija komunikacija. Zbog čega je to tako? Nismo mi u istoriji ni prvi ni posljednji, niti smo izmislili tu vrstu masovnosti na onome što je bezvrijedno, jer kultura je proizvodnja vrijednosti, a zabava je trošenje. Zabava uvijek ima više pobornika, jer ne moraju da se trude i ne moraju da misle. Ako nekome zadajete ozbiljan zadatak, vi ćete ga izgubiti jer on ne može da ga savlada i otići će. Sve su to oni koji bježe od ozbiljnosti. Ali, šta smo onda dobili? Dobili smo retardirane nacije, bolesno i patološko društvo zahvaljujući tome što nismo vaspitavali i ne vaspitavamo mlade, da to što uče, obezbjeđuje ono što oni žele. Oni smatraju da sve što oni žele dolazi samo, no, ko ih tome uči? Ako imate, na primjer, rijaliti programe, u kojima je dovoljno da vi budete, dakle samo fizički prisutni i da vam za to neko plaća, onda moramo doći do tačke u kojoj je civilizacija posrnula. Dolazimo do svijeta gdje postoji sila koja namjerno radi sve to, a nije riječ o teoriji zavjere, proizvodi potpuno nekritički pozicionirane individue koje nemaju potrebu ne samo za kritičkim mišljenjem, nego mišljenjem uopšte – konstatuje Hamović.

On smatra da je rješenje u održivosti duha, te poimanju da sve što se događa, događa se zasluženo kao i u neodustajanju.

– Ako odustanemo, šta smo uradili? Onda smo potučeni. Mi ne smijemo da ostavimo djeci svijet kojeg nas je sramota, a ostavljamo ga onog trenutka kada posustanemo, kada se predamo. Kada se pretvaramo da smo nešto, a izgubili smo sve prerogative dostojanstvene i ličnosti od integriteta, to znači da smo se predali i to na najgori mogući način. Ništa manje važno od rečenog je da ne smijemo da za sobom ostavimno glup svijet, jer glup svijet je onaj koji ne želi da uči i da radi i ne želi da rješava probleme. E, onda, dođe neko drugi, pa nam riješi probleme. Sve naše knjige koje smo objavili do sada služile su da se stvori jedna vrsta superiornog duha koji tumači na ispravan način atmosferu u kojoj živimo i da nas povezuje sa drugim ljudima, ujedinjujući iskustvo koje je zapisano u tim knjigama – kaže Zoran Hamović.TAGOVI

(Dan portal)